Ankilozantni spondilitis (Bechterewljeva bolest) je upalna reumatska bolest kod koje dolazi do osifikacije vezivnog tkiva. Zahvaća sakroilijakalne, zglobove kralježnice, kostovertebralne i kostotransverzalne zglobove, korijenske zglobove (zglobovi ramena i kukova), temporomandibularne a rijetko i male zglobove šake i stopala.
Bolest je češća u muškaraca u dobi od 18 do 35 godina, a odlikuje se fazama egzacerbacije i remisije.
Simptomi:
- rana jutarnja bol u križima koja razgibavanjem nestane
- jutarnja zakočenost križa koja može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati
- bol i zakočenost šire se od lumbalnog dijela preko torakalnog pa do cervikalne kralješnice
- upalni proces na oba sakroiliakalna zgloba
- “znak tetive na luku” – pri laterofleksiji trupa javlja se povišenje tonusa paravertebralne muskulature na strani laterofleksije. Mišići se napinju da spriječe pokret koji izaziva bol.
- pozitivan “cervikalan flesh” – iz stava mirno pacijent ne može dotaknuti zid okcipitalnom kosti
- “fenomen gumene lopte” – izbočenje i uvlačenje trbuha pri disanju. To abdominalno disanje javlja se kao posljedica smanjenja mobilnosti toraksa.
U završnoj fazi kralješnica ima izgled poput “bambusovog štapa” zbog okoštavanja vezivnog tkiva.
Tipične deformacije koje se javljaju kod ankilozantnog spondilitisa, poznatije kao “stav skijaša” su sljedeće:
- izravnata lumbalna lordoza
- pojačana torakalna kifoza
- pojačana cervikalna lordoza
- skraćeni mišići prsnog koša (mm.pectoralisi)
- spuštena ramena
- ulegnuti toraks
- trbuh izbočen
- kukovi i koljena u fleksiji
Liječenje Ankilozantnog spondilitisa
Liječenje obuhvaća opće mjere (reguliranje tjelesne težine, prolongirani dnevni odmor u potrbušnom položaju na prikladnom ležaju), medikamentozna terapija, fizikalna terapija (u remisiji se provode postupci za smanjenje tonusa paravertebralne muskulature), terapijske vježbe, radnu terapiju , edukaciju pacijenta i operativno liječenje.
Terapijske vježbe se počinju provoditi od onog dana kada se postavi dijagnoza. Pacijent se uključuje u puni program kojeg čine:
VJEŽBE DISANJA – provode se vježbe disanja torakalnog tipa kojima je cilj održavanja mobilnosti rebara ili usporenje okoštavanja kostovertebralnih i kostotransverzalnih zglobova.
VJEŽBE JAČANJA – odnose se prvenstveno na jačanje ekstenzora trupa i mišiće ekstenzore ekstremiteta. Oko jačanja abdominalne muskulature i fleksora natkoljenice podijeljena su mišljenja i svakako bi ih trebalo izbjegavati ukoliko se razvila torakalna kifoza i fleksiona kontraktura kuka.
Ako se razvije koksitis indicirano je provođenje izometričkih vježbi jačanja mišića pelvitrohanterne muskulature za stabilizaciju kuka, a postaje kontraindicirano provođenje hidrokineziterapije.
VJEŽBE ZA POVEĆANJE MOBILNOSTI KRALJEŠNICE – provode se u vidu aktivnih ili potpomognutih dinamičkih vježbi na suhom ili u vodu.
Za vratnu kralježnicu karakteristične su asistirane vježbe s trakcijom uz izvođenje svih pokreta do granice boli, a provode se u sjedećem ili ležećem položaju, iste vježbe moguće je izvoditi i u suspenzivnoj napravi;
Vježbama istezanja povećava se mobilnost skraćenih mišića prsnog koša, ramenog pojasa, mišića iliopsoasa. Provode se uz pomoć terapeuta, u suspenziji ili uz švedske ljestve.
VJEŽBE ZA POVEĆANJE MOBILNOSTI ZGLOBOVA – provode se potpomognutim vježbama od strane terapeuta, vježbama u suspenzivnim napravama, vježbama sa pomagalima (štap), te vježbama u vodi.
Kad god je to moguće daje se prednost vježbama u vodi koja mora biti 36 do 38˚C. Osim toplinskog učinka, voda je djelotvoran medij zbog djelovanja sile uzgona čime se, ako se pridoda korištenje specijalnih plovki, može postići učinak maksimalne relaksacije.
Vježbe je potrebno provoditi dva puta dnevno u trajanju od 20 minuta, a taj tempo vježbanja pacijent bi trebao nastaviti i u kućnom režimu.
Apsolutne kontraindikacija za provođenje medicinske gimnastike su: spondilodiscitis i atlanto-aksijalna dislokacija.
EDUKACIJA
Pacijenta je važno upoznati sa prirodom bolesti, čime se postiže razumijevanje rehabilitacijskog procesa i aktivna suradnja od strane pacijenta u tom procesu.
Fizioterapeut provodi edukaciju o važnosti prevencije nastanka kontraktura zglobova i skraćenja mišića, kao i o metodama za njihovo sprječavanje. Podučava pacijenta o načinima promjene životnih navika koje će usporiti progresiju bolesti i pravilnom, pogotovo kontinuiranom izvođenju vježbi.
Ako se ankilozantni spondilitis javi u mlađoj životnoj dobi, postojanje ove dijagnoze treba uzeti u obzir prilikom izbora životnog zanimanja.