Lumbago je naziv za naglu i žestoku bol u lumbalnom području, te ju rijetko tko od nas nije osjetio. Smatra se da je oko 80% populacije pati od križobolje. Naziv lumbago odnosi se na simptom. Uzrok boli može biti različit ali najčešće je u vezi s patološko-anatomskim supstratom koji izaziva manifestaciju boli. Sve kretnje kralježnicom zapravo su suma pokreta što se vrše između dva susjedna kralješka.

Prostor između dva kralješka naziva se vertebralni dinamički segment, te kod pacijenata sa križoboljom najčešće degenerativne promjene nalazimo upravo u tom području. Vertebralni dinamički segment sastoji se kako smo rekli od po dva susjedna kralješka između kojih je disk, međukralješničkih  otvora i intervertebralnih zglobova. Svaki disk je građen od želatinozne okruglaste jezgre (koja čini središnji dio), oko koje se nalazi fibrozni prsten. Fibrozni prsten je vrlo čvrst, jer mu se niti križaju i urasle su u kost trupa kralješka. On povezuje trupove kralješka, omogućuje njihovu gibljivost te pruža čvrst oslonac jezgri koja bolje djeluje kao amortizer pritiska, te sprječava da jezgra pri naglim pokretima ili nekim opterećenjima sklizne sa svoga mjesta.

Vidimo dakle da prostor među trupovima kralježaka služi pokretima iako nije građen kao pravi zglob. Degenerativne promjene se najprije pojavljuju na intervertebralnom disku da li kao proces starenja, neke traume ili genetskog razloga. Degeneracija intervertebralnog diska očituje se smanjenjem elastičnosti jezgre diska, smanjenjem njezina oblika, fisurama i rupturom pojedinih vlakana fibroznog prstena te suženjem intervertebralnog prostora. Intervertebralni disk zbog smanjenog vezanja vode u jezgri postaje neelastičan, slabije djeluje kao amortizer pritiska te slabije odolijeva mikrotraumatskim oštećenjima. Fibrozni prsten vremenom puca te se u njega utiskuju dijelovi želatinozne jezgre. S napredovanjem degenerativnih promjena raspada se hrskavična pokrovna ploča i disk. Prostor između dva kralješka se sužuje te dolazi do približavanja trupova kralješka.

Takve degenerativne promjene na kralježnici se javljaju kod starijih osoba ali i kod osoba mlađe dobi. Vjerojatno i današnji način života, sjedeći posao, nedovoljna tjelesna aktivnost pogoduju bržem razvoju degenerativnih promjena. S razvojem degenerativnih promjena pojavljuju se i prvi simptomi. Bol se najčešće javlja u lumbalnom dijelu kralježnice jer je tamo mehaničko opterećenje najveće ne samo statičko nego i dinamičko.Opterećenje je najveće na onim mjestima gdje jedan dobro pokretan dio kralježnice prelazi u drugi koji je slabo pokretan ili sasvim nepokretan.

Simptomi su jaka probadajuća bol u lumbosakralnom području, iskrivljeno i ukoćeno držanje a muskulatura tog područja je bolna i napeta na dodir.

U većini slučajeva kada se lumbago prvi puta pojavi on nakon kratkog vremena i nestaje jer je pritisak prolazan te mu većina pacijenata  ne pridaje pažnju i ne poduzima nikakve mjere liječenja. Problemi se javljaju tek onda kada se lumbago ponovo pojavi,  bol je obično jača tjednima traje te se tada većina pacijenata javlja liječniku. Liječnik pacijenta upućuje na neku od dijagnostičkih pretraga, najčešće na snimanje kralježnice rentgenom (gdje se vide starija oštećenja). Skuplje pretrage  ali znatno djelotvornije su CT (kompjuterizirana tomografija) i MR (magnetska rezonanca), pa ih pacijenti u akutnoj fazi bolesti vrlo rijetko kada i naprave.

Nakon provedene dijagnostičke obrade i postavljene dijagnoze pacijent se upućuje na fizikalnu terapiju koja ima vrlo važnu, praktički glavnu ulogu.

Fizikalna terapija ima za cilj da se održi i uspostavi funkcija kralježnice za slobodno kretanje u prostoru i obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Kod određivanja fizikalne terapije vrlo je važno da je postavljena dijagnoza točna jer samo ciljanom fizikalnom terapijom imamo najveće izglede za uspješnost liječenja. Od fizikalnih procedura najčešće apliciramo laser, neke vrste elektroterapije te izvodimo vježbe istezanja i jačanja muskulature ali ih izvodimo kada ta akutna faza malo popusti(nakon 4 do 5 dana primjene fizikalne terapije). Ono što je vrlo važno za pacijenta da dobro naučene vježbe svakodnevno izvodi kako bi muskulaturu oko oštećene kralježnice ojačao, pa su izgledi da se lumbago ponovi manji.

Pacijente treba educirati kako u svakodnevnim aktivnostima pravilno izvoditi određene radnje(pravilno sjedenje, ustajanje i lijeganje, nošenje i dizanje tereta itd.).

Ako pacijenti zanemaruju i ne liječe lumbago može doći do još jačih i izraženijih degenarativnih promjena na kralježnici pa čak i do klijenuti mišića te je tada najčešće indiciran operativni zahvat (o tome odlučuje neurokirurg) jer konzervativni način liječenja  ne daje dobre rezultate.

Piše : Marija Hrustić, Vft
Privatna praksa fizikalne terapije Marija Hrustić
www.fizikalna-hrustic.hr