Kliničku sliku ovoga još uvijek nedovoljno razjašnjenog sindroma prvi je opisao Sudeck 1902. godine.

   Radi se o patološki poremećenom procesu lokalnog cijeljenja pračenog distrofijom, I atrofijom mekih tkiva I kosti. Zbog toga se sindrom javlja nakon ozljede ili uperativnog zahvata.

Smatra se da u nastajanju ove kliničke slike može sudjelovati veliki niz različitih faktora :  

• poremećaj neurovegetativnog I endokrinog sustava
• upale,
• poremećaji lokalne cirkulacije ( zbog strangulirajučeg sadrenog zavoja )
• poremećaji acidobazične ravnoteže
• inaktivnost

     Klinička slika Sudeckova sindroma može se podijeliti u tri stadija:

     1. stadij ili stadij upale karakterizira u prvom redu bol koja se javlja ne samo pri opterećenju I pokretu nego I u mirovanju. Koža je otečena nategnuta sjajna I topla, pojačano se znoji, a gibljivost zglobova je smanjena. Labaratorijski nalazi ne pokazuju tipičnih promjena, a obično nema ni otekline limfnih čvorova. Radiološki nalaz pokazuje znakove osteoporoze, prije svega na malim kostima,

    2. stadij ili stadij distrofije karakterizira I dalje prisutnost boli I početnih kontraktura zglobova sa atrofijom muskulature. Oteklina mekih tkiva nestaje, lokalna hiperemija pretvara se u hladnoću, a koža je obojena lividno plavo. Radiološki se nalazi difuzna mrljasta osteoporoza.

     3.stadij ili stadij atrofije : funkcija narušenog uda bitno je narušena, sve do neupotrebljivosti. U toj fazi bolesti boli nisu uvijek prisutne, meka tkiva su atrofična, a koža blijeda I bez oteklina. Radiološki se nalazi izražena osteoporoza a zglobne pukotine mogu biti sužene.

   Liječenje Sudeckova sindroma ovisi o stadiju u kojem se bolest nalazi. Važno je liječenje započeti što ranije.

 
1. stadij (stadij akutne upale). Imobilizacija u povoljnom položaju ekstremiteta, u dobro postavljenoj sadrenoj longeti smatra se prvom I najvažnijom mjerom. Primjena antiflogistika I analgetika smiriti će upalu I bol. Na tonus krvnih žila djeluje se preparatima divljeg kestena I Hiderginom, a primjena Calcitonina pokazala je povoljne rezultate. Od fizikalnih procedura u ovoj fazi dolaze u obzir ultrazvučna terapija , IFS , te krioterapija.

       2. stadij ( stadij kronične upale I distrofije) Strogo mirovanje je indicirano jedino kod jakih boli I povećanja edema. U ovom stadiju ne treba očekivati rezultate od medikamentozne terapije. Počinje se sa laganim vježbama istezanja do granice boli čemu prethodi krioterapija, a može s koristiti I hidroterapija. Takodjer se ultrazvuk pokazao kao kvalitetno riješenje.

    3. stadij ili stadij atrofije. U ovom stadiju nastojimo popraviti funkciju oštečenog ekstremiteta, iako često sa minimalnim rezultatom. Primjenjuje se fizikalna terapija u vidu izmjeničnih kupki, iontoforeza masaža I funkcionalna terapija.

Piše : Zoran Filipović, Vft